Placa - trbuh grada
Ako vjerujete da ljubav prolazi kroz želudac, onda je Velika placa, kako Riječani nazivaju središnju gradsku tržnicu, pravo mjesto za Vas!
Ta pulsirajuća energija trbuha grada, nikoga ne ostavlja ravnodušnim budeći sva čula i pozivajući na prepuštanje bezbrižnoj igri verbalnog nadmudrivanja, pronicljivog biranja i uzbuđenja nepredvidive kupovine, a potom radovanje pripremi ukusnog obroka koji slijedi po povratku kući.
Šarm osobnog kontakta
Niti jedan supermarket ne može zamijeniti šarm osobnog kontakta s prodavačem ili još bolje, uzgajivačem plodova iz domaćeg vrta, neugledna pojava kojih prikriva sve blagodati izvornih okusa, čekajući prave znalce.
Zato je bitno imati svoje prodavače, koji za nas biraju samo najbolje ili diskretnom mimikom signaliziraju što zaobići taj dan, a bez premca su njihove insiderske informacije o dnevnoj ponudi tržnice: kada stiže svježa riba, gdje su najslađe trešnje, najukusnije masline, domaći češnjak, nešpricane jabuke, mlada blitva i koliko još pričekati da padne cijena, jer nije ista ujutro i u podne, na početku i u jeku sezone neke namirnice.
Ukusni plodovi velikodušne prirode kvarnerskog kraja sigurno će popraviti Vaše raspoloženje, poput kromoterapije, već samim šarenilom godišnjih doba, smjena kojih se najživopisnije oslikava upravo na ovim geometrijski nanizanim štandovima, gdje unatoč prividnom kaosu boja, zvukova, mirisa i okusa vlada opuštajući sklad.
Po mjeri gradskog čovjeka
Riječka placa je baš po mjeri gradskog čovjeka, dovoljno velika za zadovoljiti gurmanske prohtjeve, a opet dovoljno mala da ostane još vremena popiti kavu i pročitati novine ili proćakulati u slučajnom susretu s dragim poznanikom.
Rijetki znaju da se ova dinamična predstava, metaforično smještena u neposrednoj blizini HNK Ivana pl. Zajca, odigrava na prostoru gdje se nekada doslovno moglo izgubiti tlo pod nogama, jer je sve bilo more, stupnjevito nasipavano tijekom 19. stoljeća, podsjećajući na to i danas, kada se za olujnog juga digne, te poplavi okolne ulice i štandove.
Prvi raskošni kiosci na kojima je započela prodaja na otvorenom, bili su postavljeni ispod redova platana, zasađenih 1861. godine, a na kraju aleje uz obalu mora izgrađena je prva ribarnica, pročeljem okrenuta prema drvenom molu, gdje su ribari iskrcavali svoj ulov, te ga u košarama prodavali.
Krajem 19. stoljeća u epohi velike izgradnje Rijeke, prema najsuvremenijim arhitektonskim rješenjima toga doba primjenjivanim u europskim metropolama poput Trsta, Graza i Beča, odlučeno je da se otvorena tržnica zamijeni pokrivenom za što povoljniju opskrbu građana i kao mjesto okupljanja s ulogom foruma primorskog grada.
Projekt izgradnje dvaju pokrivenih paviljona povjeren je inžinjeru Isidoru Vauchnigu, ravnatelju općinskog Građevinskog ureda i nakon svega godinu dana, u srpnju 1881. tržnica je proradila u dvjema istovjetnim građevinama međusobno nadovezanim, skladnih proporcija i bačvastog svoda metalne rešetkaste konstrukcije sa staklom, što je bila novost u arhitekturi, dok su na pročeljima zadržani ukrasi prethodnih, povijesnih stilova.
Postavljeni na trgu, paviljoni su s ribarnicom postali ukras grada i urbana okosnica nove stambene četvrti.
Raskošna arhitektura ribarnice
No, početkom 20. stoljeća postojeća ribarnica nije više udovoljavala higijenskim uvjetima, pa je na istom mjestu 1916. godine niknuo potpuno novi objekt, prema projektu riječkog arhitekta Carla Pergolija, koji je bio pod utjecajem bečke secesije uz oslanjanje na romanički stil.
Kamenu dekoraciju je izveo ugledni venecijanski kipar Urbano Bottasso, stvorivši svevremenski dojmljivu građevinu s fontanama u unutrašnjosti ribarnice, stolovima od toplosivog istarskog kamena za prodaju ribe, te kapitelima i bogatim ukrasima na pročelju s prikazima riba, rakova i mekušaca u podvodnom zanosu, izazivajući divljenje prolaznika.
Svu arhitektonsku raskoš unutrašnjeg dvoranskog prostora sa stvarnim morskim življem rasprostrtim po stolovima, najupečatljivije možete doživjeti ako se sa stražnjeg ulaza popnete u galeriju na katu.
Osim glavne tržnice, postoji još jedna manja, u gradskoj četvrti Brajda, nastaloj također krajem 19. stoljeća uslijed širenja Rijeke i podizanja standarda građana. I ovom projektu se pristupilo vrlo ozbiljno, pa ga je urbanistički i arhitektonski osmislio glasoviti riječki arhitekt Giacomo Zammatio, uspješno uskladivši estetska načela historicizma i funkcionalnost ambijenta, s isklesanim starim riječkim grbom iznad portala na glavnom pročelju okrenutom prema moru.
Monumentalna arhitektura tadašnjeg srednjoeuropskog mondenog kruga, danas je zaštićeni spomenik kulture ispunjen životom novih generacija i prirodnih ciklusa, koji se neumorno smjenjuju donoseći na naše stolove radost i užitak mediteranskog blagovanja!
